Hegel citati


Ništa veliko na svijetu nije postignuto bez strasti.

Biti neovisan o mišljenju javnosti je prvi korak da postignemo nešto veliko.

Bolje je boriti se i gubiti bitku nego nikada se ne

Čovjek je uvijek sam.

Istina je cjelina.

Je li rat ubitačan ili blagotvoran – ovisi o prilikama i stranama.

Filozofija je po svojoj prirodi nešto ezoterično, pa sama po sebi niti je privlačna za svjetinu niti je sposobna da se pravi za nju; ona je samo time filozofija što je upravo protivstavljena razumu, pod čim se podrazumijeva prostorna i vremenska ograničenost jednog pokoljenja ljudi; u odnosu na razum, svijet filozofije je po sebi i za sebe obrnuti svijet.

Hrabrost koja se bori bolja je od slabosti koja traje.

Georg Wilhelm Friedrich Hegel citati

Istorija ima tendenciju da se ponavlja: prvi puta kao tragedija, drugi puta kao farsa.

Božji put u svijetu, to je država.

Ljubav je svijest o mojem jedinstvu s nekim drugim, tako da za sebe nisam izoliran, već svoju samosvijest stičem jedino napuštanjem svoga postojanja za sebe.

Nemoj biti spavalica nego uvijek budan! Jer ako si spavalica, onda si slijep i nijem. A ako si budan onda vidiš sve i svemu kažes što je. A to je um i vladavina svijetom.

…jedna od osnovnih predrasuda današnje logike i običnog predstavljanja sastoji se u shvaćanju da proturječnost nije toliko bitna i imanentna odredba kao identitet… čak ako bi bilo govora o rangu i ako bi se obje ove odredbe fiksirale kao odvojene, proturječnost bi trebalo smatrati dubljom i bitnijom. Jer identitet u sravnjenju s proturječnošću samo je odredba proste neposrednosti, mrtvog bića, dok je proturječnost korijen svakog kretanja i života: samo ukoliko nešto ima u sebi samom proturječnost, kreće se, ima impulsa i djelatnost. (Dijalektika i osnovni zakoni formalne logike)

Istorija Svijeta je sudnica.

Sreća je slušati mudra gospodara.

Ko razborito gleda svijet, toga i svijet gleda razborito.

Ljude mogu nasmijati najprostije i najbljutavije stvari, ali isto tako oni se često smiju i onome što je najvažnije i najdublje, samo ako se na njemu pokaže neka sasvim beznačajna strana koja stoji u proturječnosti s njihovim navikama i svakodnevnim shvaćanjima.

Ono što bi trebalo da bude, a nije – to nema istine.

Poslušnost je početak svake mudrosti.

Bez svijeta Bog nije Bog.

Prava je budala čovjek kome traže njegovo iskreno mišljenje, i on im ga daje.

Poznavati svoje granice znači umjeti žrtvovati se.

Apstraktni identitet sa sobom još nema života… Nešto, dakle, ima život samo ukoliko sadrži proturječnosti u sebi i ima snage da može proturječnost u sebi obuhvatiti i zadrži je.

Prijateljstvo može postojati samo među onima koji su po moći jednaki.

Država se mora shvatiti kao veličanstveno arhitektonsko zdanje, kao hijeroglif razuma koji se otkriva u stvarnosti.

Rane duha zacjeljuju, a da njihovi ožiljci ne ostaju.

Ne moramo biti postolari da bi znali koje nam cipele odgovaraju, kao što ne moramo biti ni profesionalci da bi stekli znanje o pitanjima općeg interesa.

Ništa veliko na svijetu nije postignuto bez strasti.

Hegel izreke

Od istorije učimo da od istorije ne učimo.

Snaga velikih karaktera je upravo to da ne biraju, nego su potpuno po svom biću to što hoće i što vrše.

Povijest svijeta je napredovanje svijesti o slobodi.

Misao, pojam prava pribavio je sebi najednom važnost, a tome se nije moglo oduprijeti staro postolje nepravde. U misli o pravu udesilo se, dakle, uređenje i na tom se osnovu trebalo od sada bazirati sve. Otkako je sunce na nebeskom svodu i otkako planeti kruže oko njega, nije se vidjelo da se čovjek postavlja na glavu, tj. na misao, i da zbilju izgrađuje prema njoj. Anaksagora je prvi rekao da nous upravlja svijetom. Ali, tek je sada čovjek došao do spoznaje da misao treba da upravlja duhovnom zbiljom. Prema tome, bio je to divan izlaz Sunca. Svi su misaoni ljudi sudjelovali u slavljenju te epohe. Uzvišen je zanos vladao u ono vrijeme, entuzijazam duha prostrujao je svijetom, kao da je tek sad došlo do zbiljskog pomirenja božanskoga sa svijetom. (Filozofija historije)

Njemačka se rascijapila na suverene države. Feudalne obaveze su ukinute, načela lične slobode i slobode imovine su uzdignuta na razinu temeljnih načela. Svaki građanin ima pristup državnim službama: ali sposobnost i ponašanje su nužni uvjeti za to. Upravljanje počiva na birokratiji, a lična odluka monarha stoji iznad svega: posljednja je odluka, kao što je već rečeno, apsolutno potrebna. Ali, kad su zakoni čvrsto utvrđeni i kad je organizacija države dobro određena, ono što je ostavljeno ličnoj odluci monarha, malo je važno pred suštinom stvari. To što je jenom narodu sudbinom dat plemeniti monarh, treba smatrati velikom srećom. Ali, u velikoj državi ni to nema velike važnosti: njena je snaga u snazi njenog razuma. Egzistenciju i spokoj malih država jamče, manje-više, drugi: one, prema tome, nisu uistinu nezavisne države, i ne moraju iskusiti ratni oganj. U upravljanju može sudjelovati, kao što je rečeno, svako ko ima znanje, iskustvo i moralnu volju. Moraju vladati oni koji znaju, a ne neznanje i taština učenih. Najposlije, što se tiče ličnog uvjeravanja, već je rečeno da je sprotestantskom crkvom došlo do pomirenja religije sa pravom. Nema svete savjesti, nema religiozne savjesti koja bi bila odvojena od svjetovnog prava, ili naprosto suprotna njemu. (Filozofija historije)

A da bi mogla da kaže i koju reč o tome kakav svet treba da bude – za to filozofija ionako uvek stiže prekasno. Ako njegova teorija doista ide preko njegova vremena, ako on sebi gradi neki svet kakav ovaj treba da bude, onda on, doduše, egzistira, ali samo u njegovom mnjenju- nekom elementu u koji se dade utisnuti što god mu drago. (…) Da o pručavanju kakav treba da bude svet kažemo još jednu reč, filozofija ionako dolazi uvek prekasno do toga. Kao misao sveta javlja se ona tek u vreme pošto je zbiljnost ispunila svoj proces razvoja i dovršila se. To što uči pojam, pokazuje nužno isto tako i povest- da se tek u zrelosti zbilje ono idealno javlja nasuprot realnome i da ono idealno sebi u liku intelektualnog carstva gradi isti svet, shvaćen u njegovoj supstanciji. Kad filozofija svojim sivilom slika na sivome, onda je jedan lik života ostario, a sivilom na sivome ne može se pomladiti, nego samo spoznati; Minervina sova počinje svoj let tek u suton.

Prirodno pravo je sloboda, a dalje određenje istog je jednakost pred zakonom.

Tko želi nešto veliko, taj se kora znati odricati. Tko, naprotiv, želi sve, taj zapravo ne želi i ne postiže ništa.

Sve što je umno zbiljsko je, a što je zbiljsko umno je.

Rat se može opravdati samo velikom stvari za koju se vodi.

Sve je, ovdje, za trošenje.

Samo slobodan duh ima religiju i samo je on može imati.

Čovjek nije ništa drugo već serija njegovih djela.

Za onoga koji gleda na svijet racionalno, svijet mu predstavlja racionalni aspekt. Odnos je uzajaman.

Čovjek mora da zna da se smrt s njim ne šali.

Author Info (Documentation)