Naš planet podsjeća na bolesnika koji piše povijest svoje mladosti kako bi zaboravio sadašnjost.
Onaj tko ne zna naći put do svog ideala živi lakoumnije i bestidnije od čovjeka bez ideala.
Tko dosegne svoj ideal, upravo ga time nadilazi.
Slabi su osuđeni na propast jer život voli samo jake.
Najzanimljivije i najluđe epohe povijesti su one u kojima su komedijanti svake vrste postali istinski gospodari.
U ljubavi uvijek postoji neko ludilo. Međutim, uvijek postoji i razlog za to ludilo.
Živjeti znači biti stalno u opasnosti.
Potreslo me ne to da si me lagao, nego da ti više ne vjerujem.
Uz pomoć glazbe strasti uživaju same sebe.
Ludilo je rijetko u pojedinaca; ali u skupinama, strankama, narodima i vremenima – ono je pravilo.
Trebamo čuvati vlastito srce, jer ako ga pustimo, izgubit ćemo uskoro kontrolu i nad mozgom.
Ono što nas ne ubije to nas ojača.
Dosta! Dolazi vrijeme kada će politika imati drugačije značenje.
Uzvišene ljude ne čini snaga visokih osjećaja nego njihovo trajanje.
Fridrih Nice citati
Esencija sve lijepe umjetnosti, sve velike umjetnosti, je zahvalnost.
Draž spoznaje bila bi mala kad na putu do nje ne bi trebalo prevladati toliko stida.
Genijalan čovjek je neizdržljiv ako uz to ne posjeduje još barem dvoje: zahvalnost i čistoću.
Tko nije ptica, neka ne sjedi blizu provalije.
Pravednost je nepovjerljiva. Na nju se ne može djelovati. Jer ona zna da ne treba vjerovati onima koji mnoge govore o svojoj pravednosti.
Zablude velikih ljudi više se cijene od istine mladih.
Što više letimo, to manji izgledamo onima koji stoje na zemlji.
Uspjeh je veliki lažov.
Sve što je doista veliko, drži se daleko od tržišta i slave.
Tko ima „zašto“ radi kojeg živi, može se nositi gotovo s bilo kojim „kako“.
Na visinama nije toplije, kao što ljudi misle.
Sve što je duboko voli maske.
Ono što ja govorim je povijest narednih 200 godina.
Ljubav je stanje u kojem čovjek vidi stvari onakvima kakve one nisu.
Najviše se biva kažnjen za svoje vrline.
U osveti i ljubavi žena je opasnija od muškarca.
Mudra izreka je ono neprolazno među onim što se mijenja.
Našu sujetu se najteže dade povrijediti upravo onda kada je povrijeđen baš nas ponos.
Tri anegdote su dostatne za oslikati čovjeka.
Što god se radi iz ljubavi, radi se s onu stranu dobra i zla.
Velike epohe našega života leže tamo gdje stječemo hrabrost da naše zlo preimenujemo u naše najbolje.
U svakoj želji za znanjem ima kap okrutnosti.
Gdje u igri nisu ljubav ili mržnja, žena igra osrednje.
Velika razdoblja našega života nastupaju kad skupimo hrabrosti da preimenujemo svoje zlo u ono što je najbolje u nama.
U okolnostima mira, ratnički čovjek navaljuje na sama sebe.
Svaki narod govori svoj jezik dobra i zla i ne razumije susjeda.
Sve što u našem svijetu ima vrijednost, nema vrijednost po sebi, prema svojoj naravi – narav je uvijek bezvrijednosna, ali je u nekom trenutku dobila vrijednost, kao poklon, a mi smo bili ti koji smo joj ju dali i dodijelili.
Iz rata čovjek izlazi snažniji prema dobru i prema zlu.
U pohvali je više nametljivosti nego u pokudi.
Doklegod vas ljudi mnogo hvale budite uvjereni da niste na dobrome putu.
Žena uči mrziti u mjeri u kojoj zaboravlja očaravati.
Istina je da volimo život, ali ne zato jer smo na njega navikli, već zato jer smo se navikli na ljubav.
Ako si rob, ne možeš biti prijatelj. Ako si tiranin, ne možeš imati prijatelje.
Ne vjeruj onima koji mnogo govore o svojoj pravednosti.
Ne vjeruj onomu moji ima nagon kažnjavati.
Nitko s više strasti ne govori o svojim pravima od onoga tko u dubini duše sumnja u njih.
Čuvaj se pljuvanja protiv vjera.
Cijenim onoga tko živi da bi učio.
Danas više nitko ne umire zbog kobnih istina, jer postoji previše lijekova protiv njih.
Ako u svemu postoji nešto što bi trebalo oprostiti, onda postoji i nešto što treba osuditi.
Što bi drvo htjelo više gore u visinu i u svjetlost, utoliko snažnije njegovo korijenje teži k zemlji, niže, u tamu, u dubinu, u zlo.
Svugdje gdje postoji višak moći, ona želi osvajati.
Moć volje procjenjujem po količini otpora, patnje i muke koje ona može izdržati i preokrenuti ih u svoju korist.
Moramo imati jedan cilj zbog kojeg svi volimo jedne druge.
Što je dobro? Sve što uvećava osjećaj moći, volju za moć i samu moć u čovjeku.
Bolje je ne znati ništa nego napola znati mnogo toga.
Pravi muškarac želi dvije stvari: opasnost i igru. Zato želi ženu kao najopasniju igračku.
Samo uspješnim ljudima dopuštam filozofiranje o životu.
Sreća je osjećaj da se povećava moć.
Jedini mogući život je u umjetnosti jer inače se odvraćamo od života. Ona nam pomaže da živimo, ona nam savjetuje da živimo, ona nas potiče da živimo.
Da bi živio sam, čovjek mora biti životinja ili Bog.
Kajanje je nepristojno.
Ne postoje činjenice. Postoje samo interpretacije.
Slabi i bezuspješni neka propadnu; prvo je načelo našeg milosrđa. I još im u tome treba pomoći.
Bez glazbe život bi bio zabluda.
Sretni su oni koji otkriju gdje leži njihova prava dužnost.
20. stoljeće biti će stoljeće nacionalnih ratova.
Najnepošteniji smo prema svojem Bogu: on ne smije griješiti.
Pobunjenika se ne kažnjava, nego ga se potisne.
Uz Sunce nastala su i tamna tijela.
Slabo razumije narod ono što je veliko, a to je ono stvaralačko. Ali ima osjetila za sve izvođače i glumce velikih stvari.
Mudar se ne kažnjava zato što je netko loše postupio, već zbog toga da ne bi loše postupio.
Tko god se bori s čudovištem mora paziti na to da tijekom borbe i sam ne postane čudovištem. A kada dugo gledaš u bezdan, i bezdan gleda u tebe.
Postoji nevinost divljenja: ima je onaj kome još nije palo na pamet da bi se i njemu jednom mogli diviti.
Kako sam to mogao samo podnijeti? Kako sam svladao i prevladao takve rane? Da, u meni ima nešto neranjivo, nešto što se ne može sahraniti, što razara stijene: to se zove moja volja. Šutljivo kroči ona, nepromjenljiva godinama.
Ne postoji nikakav unaprijed utemeljen sklad između promicanja istine i dobrobiti čovječanstva.
Još gore je šutjeti; sve prešućene istine postaju otrovne. I valja sve razbiti što se o naše istine razbiti mogu.
Nije svaki čovjek svrha. Svršetak neke melodije nije njezina svrha; ipak da melodija nije došla do svog svršetka, ne bi postigla ni svoju svrhu.
Vi hoćete živjeti “u skladu s prirodom”? O, plemeniti stoici, kakve su to himbene riječi! Zamislite biće kao što je priroda: rasipno preko svake mjere, isto tako nemjerljivo ravnodušno; bez svake svrhe, obzira i nakane; bez milosti i pravde; plodno, a očajno i nesigurno u isto vrijeme. Zamislite samu ravnodušnost kao moć… Kako biste mogli živjeti u skladu s ravnodušnošću?
Ne snaga, već trajanje uzvišenih osjećaja čine ljude višima.
Svaki je čovjek tamnica, ali i utočišće.
Čast ne ovisi o tome odakle smo došli, već kamo i kako idemo.
