Postoje očevi koji ne vole svoju djecu, ali ne postoje djedovi koji ne obožavaju svoju unučad.
Ja imam mnogo cvijeća, rekao je, ali najljepše cvijeću su djeca.
Opasno je pomiješati djecu s anđelima.
Ponekad mladi razumiju, a stariji ne razumiju. Razboritost ne uči vrijeme, nego pravodoban odgoj i prirodna sposobnost.
Podizanje djece opasan je posao. Uspjeh se postiže uz mnogo borbe i brige, a neuspjeh nijedna druga bol ne može nadvladati.
Dijete odgojeno u tuđini postaje tuđinčetom i odbija se od svoje domovine, od svojega naroda, od svojih roditelja, od sve domaće svetinje.
Djeci preporučite krjepost i vrline; samo ih to može usrećiti, a ne zlato.
Ako se djeci nedopušta da rade, neće naučiti ni čitati ni pisati, ni glazbu, ni tjelovježbu, a ni ono u čemu ima najviše vrline – osjećaj stida, jer se stid obično rađa upravo iz takvih stvari.
Uzbudljivo je gledati kako djeca brzo uče i rastu. Ne zabrinjavaju me previše, osobito ona koja rado krše pravila i ne slušaju upute; to su oni koji će uspjeti jer znaju što im je važno.
Muškarac nikad nije viši, nego kad klekne i pomogne djetetu.
Imati djecu je sigurno najljepša nerazumna stvar koju dvoje zaljubljenih ljudi može napraviti.
Dječja dob nalikuje na krstarenje oblakom. Dok se ondje gore božanski krajolik doima nepomičnim i vječnim, na zemlji nas čeka tisuću zaravni i planina.
Najveći čovjek uvijek ostaje dijete.
Pametni ljudi dopuštaju svojoj djeci da katkad i pogriješe.
Djeca vole biti sama, jer samoća je mjesto gdje poznaju sebe, i gdje mogu sanjati.
Kod odgajanja djece glavna je stvar da im se srce oplemeni, da se zadoje ljubavlju svoga naroda, svoje domovine, ljubavlju svega što je dobro i plemenito.
Dječje igre nisu samo igre, nego ih treba smatrati ozbiljnom dječjom djelatnošću.
Nema te mašte koja se sama sobom može napajati. Dječji duh traži hrane jer djeca ne žive samo od kruha. I stoga se obraćaju onima koji im daju sve: kuću, odjeću, obraćaju se silama pomoćnicama koje ih u drami koju za njih predstavlja život ohrabruju protiv sjene, tame i vukova… Mole ih da im dadu prve slike koje će oni svakako izmijeniti, razbiti, ali da bi napravili nove i još ljepše.
Adolescencija je period naglih promjena. Na primjer, između dvanaeste i sedamnaeste godine, roditelj ostari i do 20 godina.
Cvijeće su riječi koje čak i malo dijete može razumjeti.
Dok su mala, djeci dajemo ljubav; kada odrastu njihovu ljubav moramo kupovati.
Dijete se hrani mlijekom i pohvalama.
Od djece možete puno naučiti. Na primjer, koliko strpljenja imate.
Dijete nije nikada premalo za slikovnice i knjige. Ne dati mu knjigu dok ne nauči čitati isto je što i ne pričati mu dok ne nauči govoriti.
Starost nije imala nikakvu ulogu. Gubitak djeteta na bilo kojem stupnju života je neprirodan, tako pogrešan da je teško ponovno naći životni smisao. Čak i ako dođe do izvjesnog prihvaćanja stvarnosti, ako se i ostvari neki stupanj sreće, radost često zauvijek izmiče, poput obećanja vode u isušenom pustinjskom zdencu koji je nekad bio pun, a sada pruža samo duboki, zagušljivi miris svoje nekadašnje sadržine.
Dijete treba pustiti da odraste brzinom koja njemu odgovara. Mnogi roditelji čine užasne greške pokušavajući da nametnu korak odrastanja.
Djeca su mudra. Na ljubav će odgovoriti ljubavlju, a na mržnju mržnjom. Lako će prihvatiti disciplinu timskog tipa.
Od djeteta ne treba tražiti da se suočava sa odgovornošću za koji nije spremno, niti ga treba opterećivati odlukama za čije donošenje nije dovoljno odraslo.
Kad udarite dijete, nastojte da to bude u bijesu, čak i po cijenu da ga osakatite. Hladnokrvni udarac niti se može, niti bi se smio oprostiti.
Krivi smo za mnoge propuste i pogreške, ali naš je najveći zločin zlostavljanje djece, negiranje temelja života. Mnoge stvari mogu čekati, ali djeca ne mogu. Njima ne možemo odgovoriti „sutra”, oni traže „danas“.“
Svako dijete je neprocjenjivo vrijedno. Svako je Božije stvorenje.
Šta dijete može samo učiniti, neka učini samo.
Podnosimo pogreške svojih prijatelja, pa zašto onda ne bismo podnosili i pogreške vlastite djece.
Uopšte je potrebno da djecu čuvamo od društva loših ljudi jer uvijek nešto od njihove zloće ostane u dječijem srcu.
Odvojite dijete od društva i ostavite ga u šumi sa svinjama, i ono će, ako ga životinje ne pojedu, postati divlje i pasti travu sa ostalom marvom.
Ko nema djece, taj ne zna šta je ljubav.
Dječji život je poput komada papira na koji svako ostavlja bilješku.
Brak bez djece je dan bez sunca.
Do pete godine dijete je tvoj gospodar, do desete tvoj sluga, od desete do petnaeste tvoj tajni saveznik, a zatim postaje tvoj prijatelj ili tvoj neprijatelj.
Kako možemo očekivati da nam djeca budu normalna!? – Tarzan hoda okolo gol, Pepeljuga dolazi kući u ponoć, Pinokio stalno laže, Aladin je kralj lopova, Betmen vozi 320 na sat, Uspavana ljepotica spava po čitav dan, a Sneguljica živi sa 7 frajera!!!
