Svi ćemo umrijeti, svi, kakv cirkus! Samo to bi nas trebalo natjerati da volimo jedni druge, ali to ne činimo. Teroriziramo jedni druge glupostima, pojede nas ništa.
Ako hoćete nešto da uradite -idite do kraja. U suprotnom, ni ne počinjite.
Ako se ne kockaš, nikad nećeš uspjeti.
Bez literature, život je pakao.
Biti sam se nikada nije činilo ispravnim. Činilo se dobro, ali nikad ispravno.
Gotovo svako se rodi kao genije a umre kao idiot.
Činilo se da čovjek ima samo dva izbora – živjeti u užasu ili biti propalica.
Dosadni prokleti ljudi. Širom planete. Stvaraju više dosadnih prokletih ljudi. Kakav horor. Zemlja je okružena njima.
Kad ljubav postane zapovijed, mržnja postane užitak.
Kad nema boli, to je kraj osjećaja. Svako naše zadovoljstvo je trgovina s đavolom.
Kreteni. Eto, osjećam se bolje. Prokleti ljudski rod. Eto, osjećam se bolje.
Ljubav je bajka za budale.
Moja ambicija je hendikepirana ljenošću.
Možete početi spašavati svijet spašavanjem jednog po jednog čovjeka, sve ostalo je pretjeran romantizam ili politika.
Ne mogu reći da sam mrzio svijet muškaraca i žena, ali osjećao sam stanovitu odvratnost koja me odvajala od zanatlija, trgovaca, lažljivaca i ljubavnika.
Neki ljudi nikada ne polude, ono što je uistinu strašno jeste kakve oni to živote zapravo žive.
Ničija patnja nije veća od one koju je priroda odredila.
Ništa nije bilo zanimljivo, baš ništa. Ljudi su bili rezervisani i oprezni – svi isti.
Ono što je zlo i ono što su nas učili da je zlo, mogu biti dvije sasvim različite stvari. Društvo nas uči da su određene stvari zle da bi nas držalo u pokornosti.
Prava usamljenost nije samo kada si sam.
Prestao sam tražiti djevojku iz snova, samo sam htio jednu koja nije noćna mora.
Prečesto se ljudi žale da nisu učinili ništa sa svojim životima i onda čekaju da im neko kaže da to nije tako.
Poezija se desi kad ništa drugo ne može.
Razlika između umjetnosti i života je u tome što je umjetnost podnošljivija.
Razlika između diktature i demokratije je ta što u demokratiji prvo glasate pa tek onda primate naređenja, dok u diktaturi ne morate gubiti vrijeme na glasanje.
Neki izgube um i postanu duša, ludost. Neki izgube dušu i postanu um, intelektualno. Neki izgube oboje i postanu prihvaćeni.
Sjeo sam na kauč. Lijepo je bilo napiti se. Došao sam do zaključka da će mi uvijek biti milo da se napijem. Piće je uklanjalo banalnost, a kad bi dovoljno često mogao da se ukloniš od banalnosti, možda bi izbjegao da i sam postaneš banalan.
Svi ćemo umrijeti, svi, kakv cirkus! Samo to bi nas trebalo natjerati da volimo jedni druge, ali to ne činimo. Teroriziramo jedni druge glupostima, pojede nas ništa.
Šta sad, svi mi na kraju umremo, to je čista matematika. Ništa novo. Čekanje je problem.
Što si manje vjerovao u život, to si manje mogao izgubiti.
Takva ljubav bila je ozbiljna bolest. Bolest od koje se nikada ne oporavite.
Ako hoćete nešto da uradite -idite do kraja. U suprotnom, ni ne počinjite.
To bi moglo da znači da ćete izgubiti devojku, ženu, rođake, poslove, i moguće je – glavu!
Moglo bi da znači da nećete jesti dva ili tri, četiri dana…
Moglo bi da znači da ćete se smrzavati na klupi u parku. Možda vam donese i zatvor, porugu i ismijavanje, ili izolaciju…
Izolacija je dar, sve ostalo je proba vaše izdržljivosti… vaše želje da to – stvarno radite!
A vi ćete uspjeti.
Uprkos odbijanju i slabim šansama, i biće bolje od bilo čega što možete da zamislite.
Ako ćete da pokušavate – idite do kraja!
Nema sličnog osjećanja, bićete sami sa bogovima, a noći će buktjeti u plamenu. Jahaćete život sve do savršenog smijeha. I to je jedina borba vrijedna truda!
