Derviš Sušić je bio književnik i novinar u SR Bosni i Hercegovini u drugoj polovini 20. veka. Derviš Dušić je rođen 03.06.1925., u Vlasenici, a umro 01.09.1990. godine u Tuzli.
Unastavku pročitajte najpoznatije citate Derviša Sušića.
"Molba čovjeka iz vlasti za obična smrtnika je samo lijepo rečeno naređenje."
"Starost i jeste prokletstvo što umije postavljati pitanja ne nudeći odgovore."
"Pamet da ti stane koliko ova Bosna ima slavnih koje drugi hrane."
"Seljak je valjda i stvoren da ore zemlju, znojem da je zalijeva, a povremeno da truplom svojim natovi oranice carskih pobjeda."
"Nisam jadan znao: čim Bošnjaka zovu, mora da je negdje u carkom računu prigustilo. Njih ne mame na svetkovine. Za svoju korist oni moraju ili da otmu ili da nametnu ili će ostati ono što su - budale koje daju da bi izgubili."
"...U Bosni je imati - opasno kao i nemati."
"Žena je sasvim iskrena samo u gnjevu ljubomore, u žudnji za nakitom i u tuzi za izgubljenim djetetom..."
"...čist obraz i čvrsta sloga održe ljude i u najtežem nevremenu. Goloruka sloga jača je od naoružanih nesuglasica. A sitan račun i velika pohlepa sebičnih prerezali su grkljane mnogim carstvima, starim, moćnim, golemim, a mi svoje još ni smislili nismo. Samo slutim, zakuhaće se po Bosni i biće krvi konjima do trbuha..."
"Bosna nije ono što čula odmah prime s njenih boja i oblika. Bosna je najdublji kazan pakla. Ona je lošim putem, tvrdom navikom i neizlječivom sumnjom zatvorena za rijeke ljepota koje su drugi ljudi stvorili, a svojim položajem otvorena je najezdama sa sve četiri strane. Svuda opasnost od drugog obično reži sa granicom. U Bosni ona se vidi u znaku suprotne vjere, čuje u pjesmi, sluti u pogledu prolaznika. Svuda se ljudi bore za sličnosti da bi bar oponašali jedinstvo koje je podloga snošljivosti. U Bosni se sve upelo da podvuče razliku. Ja znam da to njeni žitelji nisu donijeli sa sobom na ovaj svijet. Gdje su uzročne tajne opredjeljenja slojeva, žestine, isključivosti i upornosti trajanja tih opredjeljenja, ja ne znam... Svaku zemlju sile rastočnice razvlače najviše na dvije strane, a Bosnu na sve strane. U takvoj zemlji ne može biti sreće i obilja. Nigdje siromah nije jadniji , ni zima teža, ni glad ljuća, ni razlika uočljivija , ni mržnja poganija ni tamnija nego u Bosni."
"...zalud je Bosni sijati i rađati, gavranovi joj crni sjeme zoblju..."
"Svaku zemlju sile rastočnice razvlače najviše na dvije strane, a Bosnu na sve strane. U takvoj zemlji ne može biti sreće i obilja. Nigdje siromah nije jadniji, ni zima teža, ni glad ljuća, ni razlika uočljivija, ni mržnja poganija ni tamnija nego u Bosni."
"Eh, kakva nam je istorija dobro je da se ne rađamo sjedih kosa."
"U životu ti je najvažnije biti živ, a ostalo se nekako nakurika."
"Ti...ti si se u nevakat pojavio. Čuvaj se! Ne pij iz svačijeg fildžana i ne isturaj prsa svakoj šumi! Utvrdi kuću kamenom, a sebe opreznošću."
"A hoćete li me proglasiti ludim ako vam kažem da ste danas ljepši nego jučer? Od vašeg dodira bi i ugljenisana hrastovina procvjetala. Kad razgovaram s vama, ja izlazim iz nekakve pjesme ili mirisne rijeke okupan i sam sebi lijep. Ne, ne buncam. Ja vam se udvaram. Ja očima pijem ljekovitu svjetlost s vašeg lica. Želim vas. Vi...kako hoćete."
"Gorih prilika ni u dvoru ni u Bosni nije se pamtilo. Niti je ikad bilo više dima, požara, ubistava, pokolja i mržnje."
